VAMPIRI, BANKARI I FINANSIJSKA NEPISMENOST

Status: objavljeno u nedeljniku. Novi Reporter br. 451

Svaki put kada čujem najave da bi moglo doći do rasta kamatnih stopa, od čega se dobrom dijelu stanovništva BiH, momentalno, digne kosa na glavi, sjetim se onog starog vica o vampirima. Elem, Translivanijom letjeli tata-vampir i sin-vampir i ulazili u sela da sišu krv. Tek što uđu u dvije-tri kuće viče tata-vampir:“ Ustaj sine idemo dalje“. Nakon nekog vremena to dojadi sinu-vampiru pa pita: „Ama tata, što ne uđemo u sve kuće u prvom selu, nasišemo se krvi i idemo da spavamo. Od ovolikog letenja od sela do sela bole me krila“. A tata-vampir odgovara: „Sine, mi smo vampiri, nismo bankari!“

E sada da li su naši bankari stvarno gori od vampira?

Ja mislim da nisu, mada ima dosta ljudi koji tvrde suprotno. Tako sam na nedavnom gostovanju u emisiji RTRS-a mogao čuti od strane čovjeka koji sebe naziva „starim bankarom“ da su za sve krive strane banke koje su došle ovde da nas varaju, da je sumljivo čim banka pored glavnog dužnika traži i žiranta, da je CBBH trebala da zabrani uzimanje kredita čim se nečije ime pojavi više puta u Centralnom registru kredita (iako za to nema nikakvu nadležnost), da su promjenjive kamatne stope prevara koju će novi zakon o bankama zabraniti i još što-šta. Svaka od ovih tvrdnji je besmislema pojedinačno i lako bi se mogla pobiti. Međutim, kada ih čujete sve zajedno prosječan čovjek će pomisliti da su stvarno banke krive za sve. Ja tvrdim da nisu, ma koliko to djelovala nepopularno. Ne zato što simpatišem banke (kamatne stope koje ovde zaračunavaju na plasmane su nekulturno visoke), već zbog toga što je kod nas već postao narodni običaj da se odgovornost za svoje loše postupke prebacuje na druge (u ovom slučaju na banke ili državu).

 A osnovni razlog zašto su kod nas brojni dužnici (i žiranti) pogođeni kretanjima u bankarskom sektoru je neukosti i brzopletost stanovništva željnog boljeg života. Da budemo precizniji radi se o finansijskoj nepismenosti širokog kruga ljudi koji često uključuje i privrednike i intelektualce. Ova nepismenost bi se lako mogla ispraviti da ima samo malo volje istih tih klijenata bankarskih usluga. Sve po onoj; „pomozi sebi pa će ti i Bog pomoći“.

Naime, u BiH djeluje 29 banaka. Čak i u manjim mjestima obično ih ima desetak. To bi trebalo da znači da je konkurencija žestoka, a krediti povoljni. Međutim, očito nije tako. Zašto?

Prvo naše ljude je sramota da pitaju. Zbog toga često u bankama možete osjetiti crkvenu atmosferu. Tražilac kredita je grešnik-ispovjednik, koji govori tihim glasom i trudi se da ga niko nečuje, dok je kreditni referent strogi sveštenik-inkvizitor! Na kraju građani često uzmu kredit u onoj banci gdje imaju otvoren račun i ne pitaju dalje.

Drugo naši ljudi i ne znaju šta da pitaju? Ako pitaju to je najčešće kolika je kamatna stopa i trebaju li žiranti, i ništa više. Pa čak i kada im bankari po dužnosti nešto pričaju ovi ih  ne razumiju? (Indeksiranje, LIBOR, EURIBOR, mjenica, adminisrativna zabrana, trajni nalog su za većinu naših građana „španska sela“, a uzeli su kredite i potpisali ugovore sa bankama).

            Svjedok sam da čak ni među bankarima, bar na nižem nivou, situacija nije puno bolja. Primjer: nedavno sam pitao jednu kreditnu refernticu u srednjim 30-tim, da li je kamatna stopa na taj i taj kredit fiksna ili promjenjiva. Ona mi odgovara da je kredit indeksiran u Evro. Znači ni ta navodna, profesionalka, ne pravi razliku između indeksiranja kredita i promnjivosti kamatne stope. A upravo zbog ove razlike će neki građani ovih dana morati da plate veću ratu dok drugi neće.

Sve u svemu, u Bosni vlada opšta finansijska nepismenost. Kada bi ljudi znali šta traže i kada se ne bi sramili da pitaju, banke bi morale da preuzmu više rizika na sebe umjseto što ih prebacuju na građane i privredu. Pošto to nije tako, tačnije pošto većina naših ljudi i ne čita ugovore koje potpisuje prolaze kako prolaze.

Ipak, ima i lijepih vijesti. Prva je da Skupštrina Republike Srpske donijela izmjene Zakona o bankama koje kao da su pisali dužnici, žiranti i druge pogođene kategorije. Tako će od sad država mnogo više da ih štiti od banaka. Ukratko, akcenat je stavljen na bolje informisanje budućih dužnika o uslovima kreditiranje, žiranti će dobiti sve informacije koje su odstupne i glavnom dužniku, banke neće moći samovoljno mjenjati uslove kreditiranja, uvodi se ombucman u bankarstvu i za kršenje zakona zaprećene su drastične novčane kazne. Sve ovo je za pozdraviti.

Međutim, dok će država od sada mnogo više da ih štiti od banka postavlja se pitanje je da li može da ih zaštiti od njih samih!

Ja mislim da ovo drugo država ne može da uradi čak i kada bi željela. Jer ko je želio da se informiše o uslovima odobravanja kredita to je mogao da uradi i do sada. Mogao je da na miru pročita ugovor o krediti, a žiranti su mogli da idu sa glavnim dužnikom i zahtijevaju da vide njegov izvod iz CRK-a ili da pročitaju ugovor. Mogli su ali nisu, i sumnjam da će, većina, to činiti i u buduće bez obzira što im Zakon sada daje neotuđivo pravo.

S obzirom da će primjena zakona biti definisana podzakonskim aktima evo par sugestija i zakonodavcima kako bi njihova namjera boljeg informisanja klijenata banaka mogla da zaživi  u praksi. Prvo, bilo bi dobro kada bi ovaj zakon nalagao bankama da prilikom reklamiranja u elektronskim medijima i na svojim sajtovima obavezno informišu građene i o osnovnim rizicima koje pojedine vrste kredita sadrže kao što su indekisranost kredita, promjenjivost kamatne stope ili da naglase i troškove dodatnog osiguranja kredita koje snose budući dužnici (po uzoru na obavezu koja je nametnuta prodavcima lijekova ili cigareta). Drugo bankama bi trebalo biti zabranjeno i da se reklamiraju na način: „najpovoljnjiji kredit u zemlji“ i slično. Odgovorno tvrdim da tako nešto ne postoji. Povoljnjost kredita je subjektivna stvar. Jednostavno, neki građani preferiraju nižu kamatnu stopu, a neki manje žiranata, neki hipoteku 1:1 itd.

Druga dobra vijest za buduće dužnike je je da je Udruženje ekonomista Republike Srpske na svom sajtu postavilo pregled kredita u Republici Srpskoj po vrstama (Auto krediti, Stanbeni krediti itd), čime smo se priključili razvijenijim zemljama ili bar regionalnim standardima (u Srbiji se ova usluga može naći na sajtu kamatica.rs, a u Hrvatskoj na sajtu moj-bankar.hr). Tako će građani i privrednici moći potpunosti besplatno vidjeti osnovne podatke o kreditima na osnovu kojih će moći napraviti selekciju banaka koje će posjetiti radi dodatnih informacija. Takođe će moći da nauče gore pomenute pojmove, pa će uz bolju zakonsku regulativu, nadam se, postati svjesniji i aktivniji prilikom uzimanja kredita, čime će mnogi problemi biti otklonjeni u startu. A otklanjanje problema u staru je uvjek manje bolno nego ispravljanje problema koji je vać nastao.